Usmeno prevođenje kao multitasking

Usmeno prevođenje se smatra posebnom disciplinom prevođenja. Najčešći oblici usmenog prevođenja su simultano i konsekutivno prevođenje. Kod simultanog prevođenja prevoditelj sjedi u kabini te pomoću slušalica sluša izlaganje govornika i usmeno prevodi putem mikrofona na zadani jezik. Konsekutivno prevođenje se najčešće koristi prilikom sastanaka s manjim brojem ljudi, gdje govornik izgovori dio teksta pa stane, kako bi prevoditelj mogao usmeno prevesti taj dio teksta na željeni jezik i tako nastavlja. Usmene prijevode na sudu vrši isključivo sudski tumač.

 

Za usmeno prevođenje je pored izvrsnog poznavanja jezika potreban osjećaj za situaciju, za oba jezika, za sugovornike i njihovu kulturu. Svaka nijansa usmenoga prijevoda i odabir prave riječi mogu presuditi o uspjehu ili neuspjehu sastanka, razgovora, poslovnog susreta. Zbog toga je neophodno da usmeno prevođenje preuzimaju isključivo izvorni govornici izvornog i ciljnog jezika.

 

Prevoditelj se može pripremiti za usmeno prevođenje i naučiti fraze i terminologiju napamet. Ali što ako jedan od sugovornika izbije šalu koju treba prevesti? Šala koja je smiješna na jednom jeziku, ne mora nužno biti smiješna ili umjesna i na drugom jeziku. U tom slučaju prevoditelj mora biti vrlo fleksibilan, u stanju odmah reagirati i „kamuflirati“ šalu. Može li prevoditelj koji je samo naučio strani jezik tako brzo reagirati? Smatramo da ne može, jer samo izvorni govornik poznaje svaku nijansu svoga materinjeg jezika i naučio je jezik kao živu materiju, a ne iz knjige.

 

Zanimat će vas i: Profesionalni prijevodi – trošak ili investicija?